Zabluda Utopljenih Troškova: 7 Restoranskih Odluka Koje Održava Novac Koji Je Već Potrošen (Vodič 2026) | HappyChef
Financije

Zabluda Utopljenih Troškova: 7 Restoranskih Odluka Koje Održava Novac Koji Je Već Potrošen

Ne odlučuje novac koji ste već potrošili hoćete li nastaviti — odlučuje samo ono što vas to od danas nadalje još košta, nasuprot onome što vam od danas nadalje još donosi. Sedam restoranskih odluka u kojima se to dvoje neprestano miješa.

Zabluda utopljenih troškova je sklonost da odluku odredi novac koji je već potrošen i koji se nikad više neće vratiti, umjesto onoga što odluka od danas nadalje još košta i donosi — a od sedam odluka koje ugostiteljski objekt redovito mora donijeti, to je gotovo uvijek razlog zašto se predugo drži nečega što odavno više ne funkcionira.

Jelo koje je prije tri mjeseca koštalo hrpu probnih serija i razvoja recepta i dalje ostaje na jelovniku, iako ga gotovo nitko više ne naručuje. Druga lokacija koja je koštala 95.000 eura uređenja i dalje je otvorena, iako svaki mjesec gubi novac. Zaposlenik u kojeg je uloženo pola godine obuke i dalje je zaposlen, iako posao bolje funkcionira bez njega. U sva tri slučaja argument je isti: „već smo toliko uložili u ovo”.

Taj se argument čini logičnim, a ipak je to točno greška koju opisuje zabluda utopljenih troškova. Novac koji je već potrošen je nestao — bilo da nastavite ili prestanete. Jedino što bi danas racionalno trebalo odrediti odluku jest ono što vas od danas nadalje još košta, nasuprot onome što vam od danas nadalje još donosi. Ipak, gotovo svi uzimaju u obzir prošlost, a što je veći iznos koji je već potrošen, to teže utječe — točno suprotno od onoga što bi trebao.

Ovaj vodič prolazi kroz sedam odluka s kojima se gotovo svaki samostalni ugostiteljski objekt jednom susretne: jelo koje nitko više ne naručuje, renovaciju koja je premašila budžet, drugu lokaciju koja gubi novac, opremu koja se jedva koristi, zaposlenika kojeg zadržavate iz lojalnosti, marketinški kanal koji ne konvertira i poslovnog partnera s kojim više ne funkcionira. Uz svaku je objašnjeno zašto novac koji je već uložen zamagljuje odluku, i konkretan način da se to razdvoji.

Na dnu se nalazi kalkulator koji za jednu odluku po izboru pokazuje što vas od danas nadalje još košta ili donosi — s iznosom koji ste već potrošili vidljivim pored, ali izričito isključenim iz izračuna. To je upravo srž cijelog ovog teksta, samo izraženo u brojkama. Sve se računa u vašem vlastitom pregledniku: ništa se ne šalje i ništa se ne pohranjuje.

Zašto novac koji je već nestao ipak nastavlja utjecati na odluku

Arkes i Blumer opisali su taj učinak 1985. (Organizational Behavior and Human Decision Processes, „The Psychology of Sunk Cost”) nizom eksperimenata koji su danas klasici: ljudi koji su slučajno kupili skupu kartu za kazalište češće su ipak išli na predstavu po lošem vremenu nego ljudi s jeftinijom kartom — isključivo zato što su platili više, ne zato što je predstava za njih vrijedila više. Iznos koji je već potrošen nije ništa promijenio u tome koliko je večer sama po sebi vrijedila, a ipak je odredio odluku.

Staw je 1976. (Organizational Behavior and Human Performance, „Knee-Deep in the Big Muddy”) istražio što se događa kad je netko sam odgovoran za izvornu odluku: menadžeri koji su sami odobrili investiciju ulagali su, kad su rezultati bili razočaravajući, više novca nego menadžeri koji su istu investiciju preuzeli od prethodnika — Staw je to nazvao „escalation of commitment”, sve dublje ulaganje u odluku upravo zato što je ona vlastita. Garland je 1990. potvrdio jasnu vezu: što je veći iznos koji je već uložen u projekt, to je jača sklonost da se uloži još više umjesto da se stane — točno suprotno onome što bi propisivalo racionalno razmatranje.

Ono što taj učinak dodatno razotkriva jest da se čini specifično ljudskim: Arkes i Ayton istražili su 1999. (Psychological Bulletin) čine li životinje i mala djeca istu grešku, i utvrdili da to uglavnom ne čine — golub bira opciju s najboljim izgledima, bez obzira koliko je truda u nju već uložio. Čini se da ljudi uče zabludu utopljenih troškova kao pogrešno primijenjeno pravilo „ne rasipaj ništa”: koristan vodič kod kupnji, ali skupa greška čim se primijeni na odluke koje se mogu neprestano prilagođavati.

Konačni vodič Financije Restorana: 6 Brojki Koje Odlučuju O Vašoj Zaradi Prime cost, novčani tok, točka pokrića, RevPASH i ROI — cjelokupni financijski sustav, jednostavnim jezikom. Otvori vodič

7 odluka koje i dalje održava novac koji je već potrošen

Sedam odluka koje se pojavljuju u gotovo svakom samostalnom objektu, svaka sa svojim razlogom zašto prošlost i dalje utječe i konkretnim načinom da se to odvoji od onoga što danas stvarno broji.

1. Jelo koje nitko više ne naručuje

Jelo koje je mjesecima testirano, kušano i dorađivano prije nego što je dospjelo na jelovnik, često ostaje na njemu dugo nakon što su narudžbe presušile — ne zato što još uvijek donosi novac, nego zato što je u njega uloženo toliko vremena i sastojaka. Svaki tjedan koji ostane, ponovno košta: mjesto na jelovniku, zalihe koje ponekad isteknu neiskorištene, i vrijeme kuhinje koje je moglo otići na nešto drugo.

Trošak razvoja tog jela — probne serije, fotografiranje, ponovni tisak jelovnika — već je potrošen i ne mijenja se, bilo da jelo ostane ili nestane. Ono što se mijenja jest što jelo od danas nadalje još košta u zalihama i vremenu kuhinje, nasuprot onome što još donosi u narudžbama.

Rješenje: svako tromjesečje pogledajte prodajne brojke po jelu, neovisno o tome koliko je nekad koštalo razviti ga. Jelo koje sustavno bude u najnižih 10% jelovnika zamijenite — alat za menu engineering tu usporedbu slaže u nekoliko minuta, bez da sami morate pamtiti koliko je koje jelo nekad koštalo osmisliti.

Jaz eskalacije: zašto ustrajanje postaje gore što je više uloženo

Četiri trenutka u istoj odluci. Uloženi iznos postojano raste; vjerojatnost da će sve ipak biti dobro rijetko raste s njim.

Uloženi iznos Vjerojatnost da će sve biti dobro
Prvi dan

Prva investicija. U ovom trenutku obje linije još djeluju blizu jedna drugoj.

Prvo upozorenje

Prvi znakovi da stvari ne idu kako je očekivano — iznos već raste brže od povjerenja.

Danas

Jaz je sada jasno vidljiv, ali „već smo tako duboko u ovome” i dalje drži odluku na životu.

Ako se ništa ne promijeni

Bez intervencije iznos dalje raste dok vjerojatnost dobrog ishoda i dalje pada.

Ilustrativan obrazac, ne mjerenje jedne konkretne odluke — Stawovo istraživanje „escalation of commitment” (1976.) i Garlandovo daljnje istraživanje (1990.) dosljedno pokazuju da veći uloženi iznos ide zajedno s više ustrajanja, a ne s poštenijom ponovnom procjenom.

2. Renovacija koja je premašila budžet

Renovacija koja je narasla s 20.000 na 38.000 eura djeluje nemoguće zaustaviti: već je toliko uloženo da „sad stati” djeluje kao bacanje svega što je već napravljeno. Upravo to razmišljanje ponekad drži polugotov objekt otvorenim mjesecima dok budžet dalje raste — svaki dodatni euro opravdava se eurima koji su već uloženi, umjesto onim što renovacija od danas nadalje još donosi u prometu ili udobnosti.

Iznos koji je već potrošen — izvođač, materijal, prvi računi — više se ne mijenja, kakvu god odluku donijeli. Ono što zaslužuje vlastiti odgovor: košta li dovršavanje preostalih 20% više nego što ta zadnjih 20% donosi u dodatnom prometu ili uštedi? To je drugo pitanje od „koliko je već uloženo”, i jedino je koje se još računa.

Rješenje: neka nezavisni izvođač zasebno ponudi cijenu preostalog posla, odvojeno od onoga što je već potrošeno, i usporedite to s očekivanim dodatnim prihodom. Planer novčanog toka pokazuje uklapaju li se preostale isplate — bez obzira na ono što je već potrošeno — i dalje u vašu likvidnost narednih mjeseci.

3. Druga lokacija koja gubi novac

Druga poslovnica koja je koštala 95.000 eura uređenja, pologa i početnih gubitaka, ponekad ostaje otvorena godinama unatoč trajnim gubicima — zatvaranje djeluje kao priznanje da je tih 95.000 eura bačeno uzalud. No tih 95.000 eura bačeno je uzalud onog trenutka kad je potrošeno, bilo da poslovnica ostane otvorena ili se zatvori. Ostajanje otvorenom u tome ništa ne mijenja; samo svaki mjesec dodaje novi gubitak već fiksnom iznosu.

Pitanje koje stvarno nešto mijenja: koliko ova lokacija od danas nadalje mjesečno košta, i koliko od danas nadalje donosi? Kod trajnog gubitka odgovor ne ovisi o tome koliko je nekad koštalo otvaranje — lokacija koja danas ostvaruje dobit vrijedi zadržati bez obzira koliko je otvaranje bilo skupo; lokacija koja danas gubi novac to isto tako ne vrijedi, bez obzira koliko je otvaranje bilo jeftino.

Rješenje: izračunajte mjesečni novčani tok lokacije odvojeno od investicije u otvaranje, i usporedite to s onim što bi donijelo zatvaranje (nema najma, nema troška plaća, možda prodajna cijena). Alat za procjenu vrijednosti određuje koliko zaista danas vrijedi objekt na temelju trenutačnih brojki — ne na temelju onoga što je nekad koštalo otvoriti ga, a to je upravo usporedba koju ova odluka zaslužuje.

Koja od sedam najviše teži

Ilustrativna, relativna veličina za prosječan samostalan objekt — ne vaše vlastite brojke. Njih unesite sami niže u kalkulatoru.

Jelo na jelovniku
Renovacija
Druga lokacija
Oprema
Zaposlenik
Marketinški kanal
Poslovni partner

Lokacija koja gubi novac i renovacija preko budžeta obično teže najviše, slijede zaposlenik koji ne funkcionira i sukob s poslovnim partnerom; oprema, marketing i pojedino jelo teže manje po slučaju, ali se pojavljuju češće i zbrajaju se.

4. Oprema koja se jedva koristi

Kombinirana pećnica od 14.000 eura koja se koristi dva puta tjedno rijetko se otpisuje kao pogrešna kupnja — naprotiv, često se iznova ugurava u jelovnike i planiranje upravo da bi se „opravdalo” ono što je koštala. Ta cijena se više ne mijenja, koje god jelo kroz nju provukli. Ono što se broji: košta li održavanje, prostor koji zauzima i struja koju troši jedva korišten uređaj više nego što trenutačno doprinosi?

Kod opreme je zamka posebno podmukla jer se trošak nekorištenja rijetko posebno zapisuje — pećnica koja stoji ne stvara dodatni račun, pa se čini besplatnim ostaviti je da stoji. Ipak zauzima prostor, budžet za održavanje i ponekad trošak lizinga koji bi negdje drugdje nešto donio.

Rješenje: pratite po uređaju koliko se stvarno koristi, odvojeno od nabavne cijene. Održavanje koje se stalno vraća za jedva korišten uređaj teže je od nabavne cijene ikad bilo — vodič o održavanju i troškovima kvarova upravo prolazi kroz taj ritam. Prodaja jedva korištene opreme, čak i uz gubitak u odnosu na nabavnu cijenu, često je bolja nego pustiti je da propada: gubitak na kupnji već postoji, prodaja barem nešto donosi.

5. Zaposlenik kojeg zadržavate iz lojalnosti

Zaposlenik u kojeg je uloženo pola godine obuke, mentorstva i strpljenja, a i dalje ne funkcionira samostalno, rijetko se pušta — djeluje kao bacanje svega vremena koje je već uloženo. To vrijeme, međutim, već je potrošeno, bilo da zaposlenik ostane ili ode. Pitanje koje je i dalje otvoreno: košta li mentorstvo koje je i dalje potrebno, i greške koje se i dalje ispravljaju, više nego što taj zaposlenik danas doprinosi objektu?

Ovo je najteže od sedam, jer se ne tiče samo novca nego i osobe — i upravo je zato lojalnost ovdje najsnažnije korišten izgovor za ono što je zapravo zabluda utopljenih troškova. Lojalnost prema nekome tko bi u drugoj ulozi zaista napredovao nešto je drugo od ustrajanja na poziciji koja očito ne odgovara, isključivo zato što je u nju već uloženo toliko vremena.

Rješenje: objektivno zapišite što pozicija zahtijeva i gdje je zaposlenik danas, neovisno o tome koliko je obuke već uloženo. Matrica vještina tu razliku čini vidljivom po zadatku. Odgovor često nije otkaz nego druga uloga — netko tko ne pristaje za šankom može biti odličan u posluživanju — čime već uloženo vrijeme ipak nešto donosi, a da se trenutačna pozicija ne održava samo zbog tog vremena.

6. Marketinški kanal koji ne konvertira

Oglašivački budžet ili pretplata na platformu za rezervacije koja mjesecima traje bez mjerljivo više gostiju rijetko se ukida — djeluje kao priznanje da je novac dosad bio bačen. Taj je novac bačen čim je potrošen, bilo da kanal i dalje radi ili ne; nastavljanje u tome ništa ne mijenja, samo dodaje novi mjesečni trošak na rezultat koji je već fiksan.

Pitanje koje se i dalje računa: donosi li ovaj kanal od danas dovoljno dodatnog prometa da pokrije mjesečni trošak? To je mjerljivo, iako djeluje neugodnije nego jednostavno nastaviti plaćati jer je već toliko uloženo.

Rješenje: mjerite po kanalu što on dodaje u rezervacijama ili narudžbama koje bez njega ne bi postojale — ne što je već u njega uloženo. Vodič o vidljivosti u AI tražilicama opisuje kanale koji često stvarno trajno nešto donose; usporedite to pošteno s onim što trenutačni kanal danas još doprinosi.

7. Poslovni partner s kojim više ne funkcionira

Suradnja pokrenuta uz pravne troškove, zajedničku investiciju i mjesece usklađivanja rijetko se preispituje čim počne škripati — vrijeme i novac koji su već uloženi u osnivanje djeluju kao razlog da se ustraje, čak i kad sama suradnja više ne funkcionira. Ti troškovi osnivanja već su nastali, bez obzira što se danas odluči; nisu argument ni za ni protiv nastavka, jednostavno su već potrošeni.

Pitanje koje je i dalje otvoreno: košta li trenutačno trvenje — odgođene odluke, vrijeme koje ide u sukob umjesto u posao, vizija koja se više ne dijeli — više nego što suradnja danas još donosi u kapitalu, znanju ili vremenu? Kod suradnje koja dobro funkcionira odgovor je jasno pozitivan; kod trajno napete veze to često nije, bez obzira koliko je osnivanje nekad koštalo urediti.

Rješenje: objektivno usporedite trenutačnu situaciju s onim što bi restrukturiranje, otkup udjela ili raskid koštali u pravnom savjetovanju — često manje od godine trajnog trvenja. Financijski plan pokazuje što bi objekt samostalno, bez trenutačnog partnera, financijski nosio, što razgovor čini konkretnijim od emocionalne težine troškova osnivanja.

Izračunajte što vas od danas nadalje još košta — ili donosi

Odaberite jednu od sedam odluka, unesite koliko je već potrošeno, koliko danas mjesečno košta nastaviti, i koliko danas mjesečno donosi. Iznos koji je već potrošen prikazan je u rezultatu, ali nigdje se ne računa u izračun — to je upravo srž cijelog ovog teksta, u brojkama.

Razlika između mjesečnog troška i mjesečne vrijednosti jedino je što bi od danas trebalo usmjeravati odluku. Ako je ta razlika negativna, nastavak vas svaki mjesec košta novac, bez obzira koliko je nekad uloženo. Ako je pozitivna, odluka danas doprinosi, isto tako bez obzira koliko je nekad koštala.

Kalkulator utopljenih troškova

Jedna odluka, vaše vlastite brojke, i iznos koji je već potrošen vidljivo izdvojen izvan izračuna.

troškovi razvoja recepta, probnih serija i ponovnog tiska jelovnika
Već potrošeno — ovdje se ne računa
Košta vas sada, svaki mjesec
Godišnje, ako se ništa ne promijeni

Ovaj je broj tu samo radi cjelovitog pregleda. Već je potrošen, bez obzira koji izbor danas napravite, i zato je namjerno izdvojen iz izračuna gore.

Savjet za protuargument: doslovno drugačije postavite pitanje. Ne „možemo li ovo pustiti nakon svega što je uloženo”, nego „bismo li danas, sa svime što sada znamo, opet u ovo ušli za ovaj iznos mjesečno?” Ta druga rečenica automatski isključuje već potrošen iznos.

Model jednostavno računa mjesečnu vrijednost minus mjesečni trošak, pomnoženo s dvanaest za godišnju brojku. To je pojednostavljen prikaz koji obrazac iz ovog vodiča čini konkretnim, a ne točno predviđanje za vašu odluku. Sve se računa u vašem pregledniku; ništa se ne šalje niti pohranjuje.

Dvije stvari koje treba zapamtiti čitajući vlastiti rezultat. Iznos „već potrošeno” nikad potpuno ne nestaje iz osjećaja — normalno je da i dalje teži, iako ne pripada u izračun. Poanta ovog kalkulatora nije taj osjećaj izbrisati, nego vidljivo odvojiti ga od brojke koja se stvarno mijenja kad danas donesete odluku.

I djeluje u oba smjera: odluka koja danas ispadne pozitivna zaslužuje ostati — ne unatoč onome što je nekad koštala, nego neovisno o tome. Ista računica koja razotkriva gubitašku odluku jednako čvrsto potvrđuje dobru, i upravo je zato „što ovo od danas košta i donosi” pitanje koje bi trebalo voditi svih sedam odluka gore, umjesto „koliko je već uloženo”.

Što učiniti ovaj tjedan, ovo tromjesečje i ove godine

Nitko ne uspijeva odjednom preispitati svih sedam odluka. Ovaj redoslijed funkcionira jer svaki korak priprema sljedeći umjesto da stoji odvojeno.

Ovaj tjedan — izdvojite jednu odluku od iznosa koji je već u nju uložen

  • Odaberite odluku od sedam koju najčešće čujete braniti riječima „već smo toliko uložili u ovo”, i za tu jednu odluku odvojeno zapišite mjesečni trošak i mjesečnu vrijednost — bez da uz njih stavljate već potrošen iznos.
  • Koristite kalkulator gore da vidite što vam ta razlika danas donosi ili košta, i usporedite taj osjećaj s odgovorom koji ste dali dok ste još mislili na već potrošen iznos.
  • Provjerite vlastitu likvidnost pomoću planera novčanog toka: odluka koja vas od danas košta novac teže se osjeti čim vidite koliko traži od novčanog toka narednih mjeseci.

Ovo tromjesečje — ponovno pregledajte svoje dvije najveće stavke

  • Lokacija koja gubi novac i renovacija preko budžeta obično teže najviše (vidi graf gore) — ondje počnite s poštenom, aktualnom procjenom, neovisno o početnom trošku.
  • Neka procjena vrijednosti izračuna, neovisno o povijesnoj investiciji, koliko objekt ili lokacija danas stvarno vrijedi — ta brojka, a ne iznos koji je nekad koštalo, treba usmjeravati odluku.
  • Kod barem jednog zaposlenika ili marketinškog kanala izričito preispitajte pitanje „bismo li danas ponovno u ovo ušli”, neovisno o tome koliko je već uloženo.

Ove godine — ugradite vlastito preispitivanje kao stalan ritam

  • U godišnje planiranje uvrstite fiksni datum preispitivanja za svaku od sedam vrsta odluka — planirano preispitivanje djeluje manje kao neuspjeh nego preispitivanje koje dođe tek kad je gubitak već velik.
  • Svaku veliku novu investiciju unaprijed odmjerite u odnosu na financijski plan: što je jasnije unaprijed utvrđen očekivani prinos, to je lakše kasnije o njemu pošteno suditi kad u njega već ima uloženog novca.
  • Gradite novi plan? Pitanje „što ovo od sutra košta, neovisno o tome koliko je danas već koštalo” odmah uvrstite u svoj poslovni plan, tako da se automatski vraća kod svakog sljedećeg velikog izdatka.

Ono što je već uloženo nije argument — jednostavno je već nestalo

Gotovo svaki vlasnik odmah prepozna barem dvije ili tri od sedam gornjih odluka — ne zato što loše odlučuje, nego zato što je „već smo toliko uložili u ovo” jedna od najprirodnijih rečenica koje postoje. To nije osobni neuspjeh. Riječ je o jednom od najbolje dokumentiranih obrazaca u istraživanju donošenja odluka, a djeluje toliko snažno upravo zato što se osjeća kao lojalnost, ustrajnost ili zdrav razum.

Rješenje nije postati hladan ili proračunat. Rješenje je preformulirati pitanje: ne „možemo li ovo pustiti nakon svega što je uloženo”, nego „što ovo od danas nadalje još košta i donosi”. Ta druga rečenica automatski isključuje prošlost, a da ne morate izbrisati osjećaj da je nešto već uloženo.

Počnite od odluke koju ste najčešće čuli braniti pozivanjem na to koliko je nekad koštala. Danas potražite dvije brojke koje su stvarno bitne — mjesečni trošak i mjesečnu vrijednost — i koristite kalkulator gore da vidite što to znači za vaš objekt, neovisno o svemu što je prethodilo.

Često postavljana pitanja

Što je točno zabluda utopljenih troškova?

Sklonost da odluku odredi novac, vrijeme ili trud koji je već uložen i koji se ne vraća, umjesto onoga što odluka od danas nadalje još košta i donosi. Prvi su je sustavno opisali Arkes i Blumer 1985., koji su pokazali da ljudi skuplju kupnju češće „izdrže do kraja” nego jeftiniju, isključivo na temelju onoga što su platili — ne na temelju onoga što je iskustvo samo po sebi još vrijedilo.

Je li to isto što i efekt vlasništva (endowment effect)?

Ne, iako su blizu jedan drugome. Efekt vlasništva odnosi se na precjenjivanje nečega jer to već posjedujete — javlja se, primjerice, kod određivanja cijene objekta koji želite prodati. Zabluda utopljenih troškova odnosi se konkretno na nastavljanje gubitaškog smjera zbog novca koji je već potrošen, čak i kad ne prodajete ništa, nego samo trebate odlučiti o sutrašnjici.

Zašto onda iznos koji sam već potrošio djeluje relevantno?

Obično zato što slučajno sadrži informaciju koja jest relevantna — skupa greška ponekad nešto govori o tome koliko ste dobro procijenili tržište, i to opravdano može utjecati na sljedeću odluku. Problem nije u tome da prošlost nikad ništa ne uči, nego u tome da sam iznos nije argument za nastavak danas. Naučite iz njega za sljedeći izbor; ne dopustite mu da vodi trenutačni izbor.

Zašto se menadžeri i vlasnici toga drže više nego što bi trebali?

Stawovo istraživanje iz 1976. o „escalation of commitment” pokazalo je da su ljudi koji su sami odgovorni za izvornu odluku, kod razočaravajućih rezultata, ulagali više nego ljudi koji su istu odluku preuzeli od nekog drugog. Osobna odgovornost za prvi izbor dodatno otežava kasnije puštanje, upravo zato što prestanak djeluje kao priznanje da je prvi izbor bio pogrešan.

Vrijedi li ovo i za manje iznose, ili samo za velike investicije?

Garlandovo istraživanje iz 1990. pokazalo je da učinak jača što je uloženi iznos veći, ali sam mehanizam djeluje i kod malih iznosa — linija recepata koja je malo koštala jednako se dulje zadržava nego što njezine brojke opravdavaju. Razlika je uglavnom u tome koliko vas na kraju košta ustrajanje, a ne javlja li se učinak uopće.

Znači li to da nikad ne smijem ustrajati kod neuspjeha?

Ne. Ustrajanje je u redu sve dok se temelji na tome što odluka od danas nadalje još košta i donosi — privremeni pad koji se očekivano popravlja druga je situacija od trajnog gubitka koji se brani onim što je nekad koštao. Zabluda utopljenih troškova nije o ustrajanju nasuprot odustajanju; radi se o tome koji argument pritom koristite.